Sarajevo / Belgrado sembra di stare davanti allo specchio delle diversità.
Due città, due eventi legati alla libertà di espressione: il queer festival del 2008 (sarajevo) e la parata dell'orgoglio del 2009 (belgrado).
(1.03.2008)
subota 1.03, 1.40 a.m. ne spavam. Surfam po internetu, čitam forum za proteste i razmišljam o sutra, odnosno danas. Sve one priče oko zastave ne svidaju mi se, gradjanstvo nema zastave, ili ako ih ima to su transparenti i parole.
Zastave, grbovi, pripadaju istituzionaliziranim močima. U večini slučajeva se koriste da bi se ljudi podijelili ili da se ih omasovi, uglavnom, jedina ciljna opsesija je stvaranje nacija.
Da mi je ne(t)ko prije rekao da ću biti zadovoljna, ne bih to odobrila. Vjerojatno zato što je vjerovati u pravdu, onu pravdu koju sprovodi policija, država/vlada, tijela sa zvaničnim delegatima koji ju sprovode, isto što i vjerovati u bajke. Ipak, znamo da odrasli ne vjeruju u bajke. Oni samo dopuštaju sebi mrvice bajki u mraku kino dvorana, gledajući gospodara prstenova, sanjajući, oskudno.
Često se dešavalo da budemo optimističniji tokom REM faze nego u trenutcima kada smo budni.