Languages
Syndicate
(27.02.2008.)
Subota 23.02.2008, okončan je četvrti protest po redu. Waw...
Ponovo smo se skupile kod katedrale, imale pola sata za čitanje zahtjeva, malo muzike, puno pištaljki. Malo nakon toga krenule smo u šetnju. Policajci su bili svugdje, na svakom uglu, u svakom kutu. Ovaj put nisu bili obučeni kao njinja kornjaće nego su imali kačkete u ruci i one tipične ružne crne kožne jakne. Na neki način su se uklopili u gradjansku atmosferu.
Ovaj put smo imale puno materijala, transparenata, letaka, bedzeva, crvenih kartona sa natpisom ostavke. Bilo je sunčano. Dan je bio divan. Šetnja je trajala više od sat vremena. Ponovo ne bih znala reci koliko nas je bilo ali kolona je bila duga i mislim da nas je bilo više nego prošli put, ali bi nas trebalo biti puno više da bi stvarno mogle rušiti ove ne-odgovorne vlasti.
Protesti će biti nastavljeni sljedeće subote (1.03) ako do 28.02 gradonačelnica i premier kantona ne daju ostavke. Večeras 26.02 ostavka gradonačelnice je na dnevnom redu u gradskoj vijeće. Čisto sumnjam da će se nešto relevantno desiti, to bi značilo da je gradsko vijeće svijesno svoje uloge.
Nema veze, ne može se očekivati da sistem ruši svoj sistem, promijene trebaju uvijek dolaziti izvana. Cijeli niz organizacija i pokreta civilne inicijative treba insistirati i biti uporan da bi se nešto desilo.
Dok se cijelo sarajevo, ili makar dio s kojim se ja druzim (!), bori i koristi parole: građanstvo, gradjani, gradjanke, forumaši izdaju svoje FAQ: ko su/smo, šta su/smo, da li ima neko iza njih/nas..., oko nas (mislim na beograd, banja luku, prištinu) se održavaju protesti koji predstavljaju hard-core sistema.
Ovi posljednji su organizirani od strane vlasti (svih), predviđaju zatvaranje škola da bi mogli maloljetnici bacati kamenje, u zavisnosti o mjestu i vremenu, zapaliti par zgrada, razbijati izloge, pljačkati radnje i biti uhapšeni i nježno privedeni u zatvor. Ili pozivaju ljude da, u jeku slave, 3 ili vise dana žive izvan svijeta, misleći da je sve riješeno kao u bajkama: sretni i zadovoljni happily ever and after.
Ova vrsta protesta se savršeno uklapa sa saopštenjem koje je dala Vlada kantona sarajevo 15.02. i sa mobilizirajući smjernicama od strane SDA 22.02, i imaju samo jednu tačku: politizacija etnicke pripadnosti ili etniziranje politike. Kao da je jedini kriterij ili vrijednost kroz koju se treba gledati društvo i dogadaji.
Ono sto volim kod sarajevskih protesta je sto nemaju boju etničkoga politiziranja/politiziranja etničke pripadnosti. I nadam se da, svi mi gradjani i quasi gradjanke sarajeva, nečemo odustati od ovoga i da cemo nastaviti.
Ono sto je posebno je da svi, koji dolaze na proteste, dolaze kao individue, kao osobe koje ne mogu vise podnijeti aroganciju i nerad vlade na svim nivoima. Ovim ljudima nije vazno ko je na vlasti, koja je partija. Ono sto žele je postovanje.
Pretpostavljam da ćemo morati imati još nekoliko stotina kilometara setnje prije nego vlada počne priznavati gradjanke kao relevantan faktor u njihovom političkom društvu... I još vremena ce trebati da bi shvatili da individualna odgovornost ne znaci neodgovornost. Za sada je važno da su gradjanke počele pokazivati svoju odgovornost izlaskom na ulice.
to be continued on subota... do ostavki, vale
